Nevladina organizacija Dunav BNS Bačko Novo Selo pokrenula je inicijativu za obnovu crkve sv. Ane. Zajedno s udrugama iz Vajske i Selenče formiran je Konzorcij za obnovu. Kako je crkva u vlasništvu Subotičke biskupije, zatražena je suglasnost koja je i dobivena. Ugovor o korištenju crkve sv. Ane između Rimokatoličke župe sveti Jakov iz Plavne i partnera NVO Dunav BNS  Bačko Novo Selo, Udruženja za kulturu, tradiciju i umetnost Selenča i Hrvatske udruge Antun Sorgg iz Vajske potpisan je 28. studenoga.
Planirano je da se uradi sanacija najkritičnijih dijelova konstrukcije, digitalizira povijesna građa, uključe volonteri i mladi u procese obnove.
»Vlasnik crkve je Subotička biskupija pa smo uključili hrvatsku udrugu iz Vajske i udrugu iz Selenče i zajednički smo osnovali Konzorcij za revitalizaciju crkve. sv. Ane. Shvatili smo da donatori kada daju novac za neke projekte žele da prostor u koji ulažu ne stoji zatvoren. Da živi kao vjerski objekt, kulturni ili edukativni centar. Želja nam je da se nakon revitalizacije i kompletne obnove pokrene Dunavski kulturni centar kao multifunkcionalni prostor za kulturu, obrazovanje, održavanje kreativnih radionica, izložbi, koncerata, javnih događaja i očuvanje zajedničkog naslijeđa dunavske regije«, kaže predsjednik NVO Dunav BNS Goran Delić.
Kako kaže Delić, prvi radovi koji bi trebali biti urađeni je stabilizacija objekta. Iako je crkva u lošem stanju, u nekoliko navrata rađena je sanacija. Urađena je rekonstrukcija krova 2008. godine, nakon toga hidroizolacija, postavljena su nova ulazna vrata, oluci. Organizirali su se i sami mještani koji su radili sitne poporavke i čišćenje crkve.
Bačko Novo Selo mjesto je u Općini Bač, uz obalu Dunava, točno naspram Vukovara. Prema popisu iz 2022. godine, selo ima 722 stanovnika. Uz najbrojnije Srbe, u selu ima 34 Hrvata, 19 Bošnjaka te u manjem broju i pripadnika drugih nacionalnosti. Do kraja Drugog svjetskog rata u Bačkom Novom Selu živjeli su podunavski Nijemci.
Crkva sv. Ane građena je između 1826. i 1829. godine. Podignuta je u stilu kasnog baroka s elementima ranog neoklasicizma, od opeke, dužine 33 metra, širine 13,5 metara, s tornjem visokim 27 metara. Posvećena je 5. lipnja 1829. godine, a na glavnom oltaru nalazila se slika svete Ane.
Nakon odlaska njemačkog stanovništva zajednica je ostala bez vjernika i mogućnosti održavanja objekta. Od šezdesetih godina 20. stoljeća crkva je formalno pripala župi u Plavni.
Mise se ne održavaju, ali se ipak čuje crkveno zvono.
»Zvonim i za katolike i za pravoslavce. Kada netko u selu premine, toga dana zvonim deset minuta. Kada je sprovod, zvonim ujutru u 10, u podne i kada je sahrana. Za pokojnika zvonim za sedam dana, 40 dana, pol godine i godinu. Sjećam se kako je crkva nekada izgledala i za mene je bila jedna od najljepših u Vojvodini. Sve dok nije propao krov, u njoj su se održavale mise«, kaže zvonar Senad Karić. 
Z. V.